Ozren Podnar piše o medicini i psihologiji
Ozrenove zdravstvene teme
Blog
subota, listopad 27, 2012
Poliklinika Opto centar brine za vaše oči

U poliklinici Opto centar liječe se kratkovidnost, dalekovidnost, mrena i druge bolesti i poremećaji vida.

U odjelu optike možete kupiti sve vrste kontaktnih leća i naočala te prateći pribor.

Kako do poliklinike?

Poliklinika Opto centar nalazi se u centru Zagreba, u Vlaškoj 64.

Radno vrijeme je od ponedjeljka do četvrtka od 8:30 do 20 h te u petak od 8:30 do 16:00 h.

Telefoni: 01 4614 222; 01 4686 541; 01 4686 544

E-mail: info@opto-centar.hr; poliklinika@opto-centar.hr

Web-stranica: www.opto-centar.hr; www.ocni-centar.hr

 

ozrenpodnar @ 17:29 |Isključeno | Komentari: 0
Moje svjedočanstvo o uspješnoj operaciji mrene i visoke miopije

Kako sam progledao u Opto centru

Piše Ozren Podnar, prof.

Oči su uvijek bile moja slaba točka. S osam i pol godina dijagnosticirana mi je kratkovidnost pa sam postao prvi "naočarko" u svojoj generaciji. Sa 11 godina imao sam solidnih minus četiri. Sa 17 prekoračio sam minus 7, "čarobnu granicu" visoke kratkovidnosti.

Tada sam počeo nositi kontaktne leće, ali mi dioptrija nije prestala rasti. Do 2010. sam dogurao do zapanjujućih minus 14, no visoka miopija nije više bila moj jedini problem. Osjetio sam da mi je vid opet oslabio, ali na malo drugačiji način nego ranije. Obrisi predmeta su se udvostručili, boje su izblijedjele, a izmaglica kroz koju sam promatrao okolinu postajala je gušća.

U proljeće 2012. vid mi se toliko pogoršao da sam napokon pošao na temeljit, dubinski pregled očiju. Otišao sam u zagrebački Opto centar u Vlaškoj 64, očnu polikliniku u kojoj više od deset godina nabavljam leće i prateće potrepštine. Samo, sada sam se prvi puta popeo na prvi kat - tamo gdje se obavljaju pregledi. 

Iako sam vjerovao da nakon tolikog staža kao oftalmološki pacijent mnogo znam o bolestima očiju, nešto sam bio previdio: mogućnost da u mlađoj srednjoj dobi razvijem - mrenu! Tako je, naime, glasila dijagnoza koju mi je postavila dr. Željka Karaman. Mrena ili katarakta bila je uzrok mog pogoršanog vida (uz još malo naraslu kratkovidnost - do minus 16!).

Mrena je nakupina tkiva na prirodnoj leći. Od  toga boluju mnogi stariji ljudi, a i ponetko ispod pedesete. Protiv mrene ne djeluju jače kontakne leće ili naočale. Nema vitamina ili kapljica koji bi je razgradili. Nema skalpela s kojom bi se ostrugala. S vremenom se pogoršava i vid sve više propada. Jedino rješenje je operativno uklanjanje cijele zamućene prirodne leće i njena zamjena umjetnom lećom. Poruka dr. Karaman glasila je: ići na operaciju, ili polako gubiti vid.

Mrena više nije bauk

Neupućenima spomen kopanja po očima zvuči zastrašujuće, ali ja sam imao predznanje o temi zamjene prirodne leće umjetnom (jedino nisam pretpostavljao da će to meni tako skoro trebati!). Znao sam da se umjetne intraokularne leće danas ugrađuju rutinski, kratkim bezbolnim zahvatom, koji se obavlja ambulantno. Postoje vrhunski kompjuterizirani uređaji pomoću kojih se uklanja stara i "istrošena" leća te umeće visokokvalitetna leća, koja preuzima ulogu prirodne. I na kojoj se ne može pojaviti nova mrena.

Razumije se da sam odmah shvatio da zahvat treba obaviti čim prije. Uslijedilo je još nekoliko pregleda radi temeljitog snimanja očiju i mjerenja svih parametara bitnih za veličinu, oblik i dioptriju intraokularne leće.
I umjetne leće imaju različite dioptrije, ali to nije jedina značajka po kojima se razlikuju. Ima mnogo vrsta intraokularnih leća, ali glavna je podjela na monofokalne (jednožarišne) i multifokalne (višežarišne) leće.

Multifokalna leća osigurava vrlo dobar vid na svim udaljenostima, ali ni na jednoj baš izvrstan. Za mnoge pacijente multifokalne su leće optimalan izbor, pod uvjetom da im nije nužan jako oštar, "sokolov" vid ni na jednu daljinu.

Monofokalna leća donosi izvrstan vid na jednu daljinu, prema dogovoru s kirurgom (na malu, srednju ili veliku udaljenost), dok je vid na preostale udaljenosti slabiji, ali ne nužno loš.  Nakon operacije pacijent može nositi naočale ili kontaktne leće, koje će mu ispraviti preostalu dioptriju. 

Nakon kraćeg razmišljanja, odabrao sam monofokalnu leću i to takvu koja će mi omogućiti odličan vid na blizinu bez dodatnog pomagala. Većina pacijenata traži od kirurga da im "namjesti" oštar vid na daljinu, dok će se za čitanje poslužiti s naočalama ili lećama s pozitivnom dioptrijom. Međutim, meni treba optimalan vid na blizinu, jer svakodnevno satima pišem i čitam na računalu i mobitelu. Za razliku od većine, meni će trebati leće za oštar vid na daljinu.
 
Stoga sam dogovorio s kirurgom, uglednim dr. Mirom Kalauzom, koji obavlja ovu vrstu zahvata u Opto centru, da mi ugradi leće s kojima ću sjajno vidjeti na računalo i mobitel. Nešto ću slabije vidjeti na veću daljinu, koja meni nije osobito važna. Mjesec dana nakon operacije doći ću na kontrolu vida, kada će mi biti izmjerena dioptrija koja je preostala nakon ugradnje intraokularne leće, a koju ću ispraviti kontaktnim lećama. 

Zahvat na prvom, desnom oku zakazan je za 18. rujna. "Dođite u 13:45. Oko 16:00 već ćete biti kod kuće", najavila mi je sestra Svijetlana, nevjerojatno učinkovita i uvjerljiva djelatnica, koja mi je u više navrata odgovarala i na vrlo stručna pitanja, ako ih nisam stigao postaviti liječnicima - dr. Karaman, dr. Kalauzu i predstojniku poliklinike, dr. Adrianu Lukendi. 

Čim sam došao, sestra Svijetlana mi je počela u oči kapati sredstvo za širenje zjenica, koje za zahvat trebaju biti optimalno proširene. Potom mi je u par navrata nakapala lokalni anestetik - jedinu anesteziju potrebnu za implantaciju umjetne leće. Većina vremena koje sam tog popodneva proveo u Opto centru otpala je na čekanje da kapljice počnu djelovati. Sam zahvat, pokazalo se, trajat će mnogo kraće. 

Bez trunke straha

Kad su mi zjenice bile optimalno raširene, navukao sam steriliziranu zaštitnu odjeću i obuću elegantne zelene boje. Uz dr. Kalauza i sestru Svijetlanu bio je i dr. Lukenda, koji inače izvodi laserske operacije, ali je navratio i ovom prilikom, možda da me svojim prisustvom dodatno ohrabri pred zahvat. Međutim, osjećao sam se vrlo spokojno. 
 
Uveden sam u operacijsku salu vrlo ugodnog ozračja. Upućen sam da legnem na krevet i namjestim glavu pod uređaj pomoću kojega mi je dr. Kalauz imao ugraditi monofokalnu intraokularnu leću. Uređaj izgleda impresivno i ulijeva povjerenje, baš kao i dr. Kalauz i ostalo osoblje, uključujući sestru Višnju, koja asistira kod operacija. Palo mi je napamet da je uz takvu tehnologiju u vještim rukama pogreška isključena. 

Sve se odvijalo munjevito. Sestra mi je preko lica postavila prozirnu plastičnu masku i pitala me mogu li disati. Odgovorio sam da mogu, pomislivši da bih vjerojatno bio u stanju i zadržati dah, ako je istina da zahvat traje kraće od najjednostavnijeg plombiranja zuba. Kirurg mi je prema desnom oku prinio izvor jarkog svjetla - nužnog za vrhunski uvid u unutrašnjost oka. 
- Sad ću vam zarezati oko da uvedem sondu - napomenuo je dr. Kalauz.
Znao sam da u ovoj fazi zahvata liječnik s ultrazvučnom sondom emulzificira (laičkim rječnikom, usitnjava i topi) zamućenu leću i odmah je usisava iz oka kroz šuplji vršak igle.

Nakon desetak sekundi začudilo me je što još nije izveden najavljeni rez, kad je ležerno obznanio - "evo, rez je napravljen".
Nevjerojatno, ali nisam osjetio ama baš ništa, niti najmanje golicanje, kamoli nešto što bi asociralo na kontakt oštrog instrumenta s bjeloočnicom!
- Sad biste mogli nešto osjetiti, jer ćemo unutrašnjost oka isprati tekućinom. Nekima to bude malo neugodno - nastavio je. Govorio je o fazi čišćenja ostataka ultrazvukom usitnjene leće. Ovaj sam puta doista nešto osjetio, ali jedva. Da me nije upozorio, vjerojatno na taj osjet ne bih obratio nikakvu pažnju. 

Kad sam prestao osjećati blagi protok tekućine u prednjem dijelu oka, znao sam da predstoji vrhunac operacije: umetanje umjetne leće na mjesto upravo uklonjene prirodne zamućene leće. Nova se leća u oko uvodi i postavlja kroz cjevčicu, u kojoj je sfrkana ("zarolana") kao lisnato tijesto. Kad se cjevčica umetne u oko, leća se odvija i polaže u kapsularnu vrećicu, točno tamo gdje se maloprije nalazila leća zamućena mrenom. 

- Još malo i gotovi smo, napomenuo je dr. Kalauz, dok sam se ja upinjao razabrati trenutak u kojemu mi je nova leća postavljena. Naime, nije bilo nikakvog osjeta koji bi mi javljao da mi se u oku nalazi nekakav strani predmet. Možda jedva zamjetno golicanje, koje ne bih ni registrirao da nisam bio svjestan mjesta na kojemu se nalazim: u operacijskoj sali u Opto centru. 

Odjednom, intenzivno je svjetlo ugašeno, a kirurg i pomoćnici su se lagano odmaknuli.
- To je to. Sad će vam sestra na oko postaviti zavoj i onda ćete moći kući. Sutra dođite na kontrolu - objavio je dr. Kalauz, dok je sestra Svijetlana prionula na postavljanje jednodnevnog zaštitnog obloga.

- Možete polako ustati - rekla je sestra, nudeći mi pomoć pri ustajanju, pitajući osjećam li vrtoglavicu, mučninu ili bilo što neugodno.
- Čini mi se da je sve u redu - odgovorio sam, dignuvši se bez pomoći i uputivši se u predsoblje sale. Dok mi je sestra davala kapljice i masti koja ću tri tjedna nanositi na oko, pogledao sam na sat: nije prošlo ni 15 minuta otkad sam zadnji put provjerio vrijeme, a tada sam još bio u čekaonici.

Kraće i bezbolnije od plombiranja!

To je, dakle, moderna operacija mrene, bolesti koja je do prije sto godina značila sigurnu sljepoću i koja je do prije dva desetljeća liječena grubljim i manje ugodnim kirurškim tehnikama. A danas? Deset minuta, bez šavova, bez kapljice krvi, uz par kapljica lokalne anestezije!

Sutradan mi je na kontroli skinut zavoj te sam prvi puta mogao vidjeti sa svojim novim okom. Vidio sam bolje nego prije operacije s kontaktnom lećom ogromne dioptrije! Boje na koje sam gotovo zaboravio su mi se vratile i napokon sam opet mogao raditi na računalu i mobitelu bez pomagala. Kako sam tražio i kako je kirurg obećao, imam izvrstan vid na blizinu. Ono što me je zapanjilo jest vrlo dobar vid na daljinu. Bitno iznad očekivanja! S intraokularnom lećom imam dioptriju minus 2,5 umjesto ranijih minus 16 i nemam mrenu. Čini mi se to priličnim dobitkom!

Plan? Srediti i lijevo oko na isti način kao i desno. Potom pribaviti multifokalne kontaktne leće, koje ću vjerojatno nositi samo izvan kuće, kad mi bude potreban odličan vid na više udaljenosti istovremeno. Kod kuće, koja mi je ujedno i radno mjesto, neće mi trebati nikakvo dodatno pomagalo. Ugrađene intraokularne leće pokrit će mi sve kućne i poslovne potrebe.

Bilješka o autoru:

Ozren Podnar (1966.) je zagrebački novinar i prevoditelj specijaliziran za medicinske teme. Do operacije u Opto centru imao je mrenu i miopiju od minus 16. Operacija je izvedena metodom fakoemulzifikacije, a ugrađena mu je monofokalna intraokularna leća Tecnis od Abbott Medical Opticsa. 

Kako do poliklinike?

Poliklinika Opto centar nalazi se u centru Zagreba, u Vlaškoj 64.

Radno vrijeme je od ponedjeljka do četvrtka od 8:30 do 20 h te u petak od 8:30 do 16:00 h.

Telefoni: 01 4614 222, 01 4686 541

E-mail: info@opto-centar.hr; poliklinika@opto-centar.hr

Web-stranica: www.opto-centar.hr

ozrenpodnar @ 16:50 |Isključeno | Komentari: 0
Arhiva
« » ruj 2016
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Brojač posjeta
2663
Index.hr
Nema zapisa.